Odlazni studenti


Marina Ban, Sofia (Bugarska) – Lufthansa Technik Sofia ODD (stručna praksa) – 2014

Studentica sam druge godine na VVG-u, smjer Održavanje zrakoplova. Oduvijek sam imala zelju iskusiti rad i život u inozemstvu i kada sam saznala za Erasmus program, odlučila sam se prijaviti. Sada preko Erasmus programa obavljam tromjesečnu stručnu praksu u Lufthansa Technik – Sofia u Bugarskoj.

Isprva su, naravno, bili prisutni i strah i nervoza zbog odlaska u nepoznato, ali već prvi tjedan osjetila sam oduševljenje ljudima, njihovom kulturom i samim poslom.
Praksu provodim u odjelu za kvalitetu i kao pripravnik, zajedno s kolegama, sudjelujem u svakodnevnim poslovima, kao sto su sastanci s klijentima na kojima se prati razvoj procesa održavanja zrakoplova, provođenje raznih inspekcija, kako na zrakoplovu tako i na radnim postajama, te praćenje valjanosti dozvola zaposlenika Lufthanse.

Ovdje su najčešće na održavanju tipovi zrakoplova Boing 737 CL i NG, Airbus A320 family, te Embraer ERJ-190.

Iako se veći dio vremena posvećuje poslu, Sofia je grad bogat noćnim životom. Cijene su pristupačne, a izbor klubova vrlo šarolik. S kolegama i prijateljima su obvezna druženja u klubovima. No često odlazimo i na kratke izlete i putovanja.

Izuzetno sam zadovoljna Erasmus programom i preporučam ga svakome. Smatram da je to program koji izvrsno spaja učenje, nova iskustva i poslovni svijet. Tko god ima priliku, neka je iskoristi.

Moje Erasmus iskustvo još nije gotovo, jer mi je ponuđen ugovor u trajanju od godine dana koji sam, naravno, prihvatila. Sa zadovoljstvom iščekujem nove poslovne izazove i nova iskustva s ekipom is Sofije.

 

Matej Tolić, Malta – Malta School of Flying (stručna praksa) – 2014

Baza moje prakse na Malti bila je Malta School of Flying, gdje sam proveo tri mjeseca. Ono što svakako mogu reći da je vrlo bitno kada krenete u neko ovakvo iskustvo je poznavanje stranih jezika, prvenstveno engleskog.

Moj cilj prvenstveno je bio upoznati posao kojim ću se baviti i sada sa sigurnošću mogu reći da sam taj posao jako zavolio. Najviše sam profitirao na iskustvu koje sam stekao tijekom tri mjeseca radeći na poslovima održavanja zrakoplova. Taj je posao iznimno odgovoran, ali me i ispunjava. Neopisivo je zadovoljstvo vidjeti avion kako leti nakon što si i ti pridonio da se riješi problem koji je bio na tom zrakoplovu.

Osim toga, ostvario sam brojna korisna poznanstva, a vlasnik tvrtke mi je ponudio i posao nakon završetka studija. Mislim da je već i to jako veliki uspjeh.

Naravno, uz rad u kompaniji, bilo je i slobodnog vremena koje sam provodio uglavnom “istražujući” Maltu, posjećujući njihove brojne znamenitosti. Nisam propustio ni kupanja, kao niti noćne klubove, koji su odlični i nisu pretjerano skupi.

 

Marcela Domnik i Maria Čagalj (Cambridge) – Anglia Ruskin University (stručna praksa) – 2013.

Marcela Domnik i Maria Čagalj, koje su na Veleučilištu Velika Gorica stekle stručno zvanje bacc. ing. opt., vratile su se iz Cambridgea u Engleskoj, gdje su provele tri mjeseca preko Erasmus programa razmjene studenata.

-Bila je to prilika koja se ne propušta te smo odmah znale da ju moramo prihvatit i bez previše razmišljanja-kažu Marcela i Maria, koje su tijekom svoga boravka na na Anglia Ruskin Sveučilištu gdje su nadogradile svoja znanje i stekle nova iskustva na jednom od najvećih sveučilišta na istoku Engleske koje pohađa više od 30 000 studenata. Jedan od smjerova na sveučilištu je i Optometrija.

-Svakim danom imali smo popunjen raspored od jutra do kasnog popodneva, gdje smo pohađali određena predavanja, odrađivali kliničku praksu u njihovoj velikoj sveučilišnoj očnoj klinici, sudjelovale u istraživačkom projektu te pomagali u doktorskim radovima nekih studenata. Predavanja su bila izuzetno zanimljiva, poučna i korisna. Naše iskustvo u klinici bilo je fenomenalno. Osim što smo imale priliku upoznati jako puno studenata i surađivati s njima, uočile smo i razlike između našeg i engleskog obrazovnog sistema te smo stekle i usavršile određene tehnike znanja kao što je OCT, ručni tonometar, vidno polje te rad uz najmoderniju tehniku za ispitivanje kolornog vida. Za pisanje naših završnih radova omogućili su nam korištenje sveučilišne knjižnice koja je izuzetno velika, smještena na tri kata te bogata opširnom literaturom. Osim što nam je omogućila stručno usavršavanje, Erasmus razmjena nam je dala i uvid u samostalan život, život u drugoj zemlji te na kraju drugačiji stil života i kulture. Omogućila nam je razviti jaku podlogu i znanje različitog pogleda na drugu zemlju i drugi obrazovni sustav.

Uz stjecanje novih znanja, upoznale smo i djelić Velike Britanije, uspjele smo više puta posjetiti London, Oxford te u potpunosti istražiti svaki kutak Cambridgea. Uz fakultetske obveze, upoznale smo i noćni život Cambridgea (koji je lošiji od našega). Vidjele smo razne britanske pubove koji su baš kao i u filmovima.

 

Ivan Kovač (Dublin, Irska) – Dublin Institute of Technology (studijski boravak) – 2013.

Kako to već biva s tim stvarima koje se slučajno ili možda namjerno igrom sudbine poklope, u Dublin sam stigao oko 10 navečer sredinom siječnja. Izbjegavši za dlaku otkazivanje leta zbog snijega i leda u Zagrebu i Londonu, nakon cjelodnevnog smucanja po aerodromima, sretno stigoh na svoje odredište.

I tako, O’Connel street, Henry street, Moore street, Dame street, Grafton… Malo po malo, dan po dan zamijenih te ulice s našom Ilicom, Praškom, Masarykovom….

Supstitucija naših alkoholnih derivata i opijata irskima išla je jednako glatko, pa mi je tako Karlovačko u startu ‘postalo’ Guinness.

Moj džep je također vrlo brzo osjetio da sam stigao u Irsku na studij. Kao prvo, kroz iznenadnu injekciju stipendije koja mi je stigla na račun, a onda i kroz ubrzani ritam pražnjenja tih novaca zbog irskih cijena, roba i usluga.

Predavanja su slična našima. Profesori su susretljivi i pristupačni. Kolokvija nema, ispiti se odvijaju uz superviziju nekih neutralnih trećih osoba (u mom slučaju mislim da su to bili lokalni umirovljenici).

Mnoštvo prijatelja s faksa i izvan njega sa svih strana svijeta, a našao se tu i pokoji Irac, zaslužni su za unaprjeđenje mog socijalnog, everyday small talk engleskog, kao i širenje vidika općenito. Što se tiče obrane boja Hrvatske, toliko sam nas nahvalio da razmišljam kako ću tražit kompenzaciju od HTZ-a i Ministarstva turizma.

I tako, da ne duljim više, bit će najbolje da se sami uputite prema zelenom otoku, pa fino, uz pokoji Guinness, krenete iz puba cipel cugom u istraživanje grada i okolice.

 

Ivan Peris (Stuttgart, Njemačka) – Robert Bosch GmbH (stručna praksa) – 2013.

Na ideju o traženju studentske prakse potakle su me riječi jednog starijeg kolege koji je završio fakultet ali nije mogao naći posao: „Svi traže radno iskustvo, a kako da ga steknem kad me neće zaposliti ?“. Od drugih sam pak kolega slušao priče o studiranju u inozemstvu preko Erasmus programa i zaključak je uvijek bio isti: „Ako imaš priliku, idi !“.

Poslao sam šest – sedam prijava za natječaje i nakon nekoliko odbijenih došao je i prvi pozitivni odgovor iz Bosch Gasoline Systems, ogranka koncerna Robert Bosch u okolici Stuttgarta.

Praksu sam započeo 1.listopada 2013. Smješten sam u grupu od 5 – 6 studenata, uglavnom njemačkih i jedan Indijac iz Londona. Prva stvar koju sam primijetio je vrlo otvorena komunikacija unutar odjela. U tom kontekstu me iznenadilo kada je prvi dan mentor rekao, vozeći me u novom Audi-ju A3: „Sljedeća dva mjeseca ovaj auto je tvoj. Možeš s njime raditi što želiš“.

Drugi aspekt Erasmusa kojeg želim spomenuti je društveni život. U postrojenju u kojemu sam bio održavao se dvaput mjesečno zajednički ručak za sve strane studente, što je idealna prilika za upoznati nove ljude. Za započeti razgovor dovoljna je rečenica „Hi, where are you from ?“ Nakon radnog dana možete s novim društvom izaći u neku od brojnih pivnica, a vikendom u klubove ili na izlet. Sve u svemu, mogu zaključiti da je ova praksa bila vrijedno iskustvo, a znanja i preporuke koje sam stekao sigurno će mi jednog dana olakšati pronalazak posla. Sada sam i ja jedan od onih koji poručuju sljedećoj generaciji studenata: „(Ako) Imaš priliku, idi !“.

 

Josip Gorišek (Shannon, Irska) – Shannon Aerospace Ltd. (stručna praksa) – 2013.

Boravak u malom mjestu Shannon u Republici Irskoj te poznanstva koja sam tamo stekao odrađujući praksu u tvrtki Shannon Aerospace, pomogli su mi u stvaranju slike što točno želim raditi u budućnosti.

Bio sam okružen ljudima koji su me usmjeravali, te mi omogućili da iz prve ruke vidim koliko je to ozbiljan i odgovoran posao. Stekao sam nova iskustva i znanja koja će mi u daljnjem životu puno značiti. Uz to, vidio sam prelijepu zemlju u koju sam oduvijek htio otići.

Upoznao sam njihove običaje i vidio drugačiji način života. Vratio sam se u Hrvatsku s predivnim iskustvom

 

Kristijan Pili (Malta) – The Cathedral Group Ltd. – Cathedral Optical (stručna praksa) – 2013.

Kao student studija Očna optika, odlučio sam se prijaviti na Erasmus program stručne prakse na tri mjeseca uz nagovor mojih kolegica Kristine Mihić i Sonje Drugović, na čemu sam im sada jako zahvalan. Otišao sam na Maltu, gdje sam spojio ugodno s korisnim, jer sam radio i istraživanje za svoj završni rad. Bio sam smješten u jednom stanu sa studentima iz cijele Europe i zapravo svi smo došli iz istog razloga. Radio sam šest dana u tjednu u optici i poliklinici – Cathedral optical gdje se vrše pregledi vida. Stekao sam puno prijatelja i poznanstava koja će mi ostati za cijeli život. Među njima je i moj mentor, dr. Anton Azzopardi Giappone. Usavršio sam i engleski jezik, što je isto jedan od razloga zbog kojih se svakako isplati otići izvan Hrvatske.

 

Antonio Stanić (Malta) : Malta School of Flying (stručna praksa) – 2012

Moj odlazak na stručnu praksu bio je spoj ugodnog s korisnim, budući da sam na Malti boravio cijelo ljeto. Bio sam smješten u trosobnom stanu s još četiri studenta, svaki iz druge države (Nizozemska, Francuska, Švedska, Švicarska), koji, kao ni ja, nisu bili baš na „ti“ s engleskim jezikom, ali smo se vrlo brzo snašli. Praktičnu nastavu sam odrađivao u školi letenja Malta School of Flying, koja ima nekoliko aviona tipa cessna za male panoramske letove. Radio sam na prijeletnim, poslijeletnim i povremenim pregledima aviona, ali i na slaganju cijelog aviona. Osoblje je bilo vrlo ljubazno prema meni, te su mi omogućili privatne satove engleskog jezika o njihovom trošku. Osim radova na avionima mogao sam letjeti s pilotima i kad su bili turistički letovi.

Cijene hrane su kao i kod nas, što je super budući da je to ipak turistička destinacija. Prijevoz je jeftin, dnevna karta za autobus je 2,60E i vrijedi svugdje. Što se tiče smještaja, predlažem da se sami snalazite jer jeftinije ćete proći.

 

Bernard Barišić (Shannon, Irska) – Shannon Aerospace Ltd. (stručna praksa) – 2012.

Za stručnu praksu sam se odlučio jer sam želio otići izvan Hrvatske i upoznati drugu kulturu, njihov način rada, te da vidim kako bih se snašao u stranoj zemlji. Stručnu praksu je Veleučilište dogovorilo ugovorom o suradnji sa Shannon Aerospaceom Ltd, kompanijom u vlasništvu Lufthansa technik iz Njemačke koja je vodeći lider u MRO ( tj organizaciji, održavanju i popravcima aviona).

Iskustvom na praksi u Irskoj sam sebi dokazao kako bih mogao raditi i živjeti na drugom kraju Europe gdje je način života i životnih navika drugačiji nego kod nas. Stekao sam nove prijatelje, poznanstva i kolege od kojih sam naučio puno o održavanju zrakoplova.

Budućim studentima i kolegama bih savjetovao – iskoristite sve što vam se nudi na faksu.

Sutra ćete možda žaliti za propuštenim prilikama.

 

Josip Šimić (Shannon, Irska) – Shannon Aerospace Ltd. (stručna praksa) – 2012.

Za stručnu praksu u Irskoj sam se odlučio prvenstveno zbog stjecanja radnog iskustva i uvida u rad najbolje kompanije na svijetu zadužene za održavanje zrakoplova a to je Lufthansa Technik. Odluka o odlasku je bila jako lagana upravo zbog gore navedenog.

Sam proces od prijave do odlaska je obavljen uz stalnu potporu našeg profesora Jakopčića kojem pridajem i najveće zasluge za to što sam uopće i otišao. Uz njegovu pomoć smo kolege i ja pronasli kompaniju, stupili u kontakt s hrvatima u Shannonu koji su pružili svoju pomoć pri pronalasku smještaja i bili nam potpora tokom cijelog boravka na praksi.

Shannon Aerospace Ltd, kako se zove Lufthansina podružnica u Shanonu, se bavi održavanjem komercijalnih zrakoplova npr. Boeing 737, 757, 767, Airbus 319, 320, 321 te modelima McDonell Douglas MD-80. Spremni su odraditi sve vrste kontrolnih intervala za navedene zrakoplove, razne strukturne popravke i modifikacije kako na eksterijeru tako i na interijeru. Odjel za nerazorna ispitivanja rukuje sa vrhunskom opremom za pronalazak i provjeru pukotina i korozije na strukturi zrakoplova. Kompanija također ima i vlastiti odjel za školovanje i edukaciju tehničara i osoblja za svoje potrebe i potrebe vanjskih suradnika. Tokom rada u kompaniji smo imali svoje mentore koji su nam bili na raspolaganju bilo kada za bilo sto. Posao koji smo radili je bio podjeljen po odjelima koji su unaprijed bili dogovoreni. U svakom odjelu smo imali mentore koji su nam dodijelili i pokazali radne zadatke. Radno okružje na poslu je bilo odlično, bez obzira na poziciju ljudi su bili jako susretljivi, spremni pomoći, pokazati nepoznanice itd. Imali smo na raspolaganju svlačionice s tuševima, ormariće za odlaganje stvari, teretanu i pristup kantini. Prisustvovali smo raznim testiranjima zrakoplovnih sustava, treninzima i ispitima za osoblje.

Život u Irskoj mi se svidio upravo zbog ljudi, koji su prijateljski nastrojeni. Stan u kojem smo živjeli je bio izvanredan s odličnim najmodavcem. Troškovi života su u nekim segmentima viši a u nekima niži, kada se to izjednači dobije se iznos približan onome u Hrvatskoj. Luksuz su cigarete i alkohol u kafićima. Prometna povezanost je dosta dobra, autobusi voze do svih većih središta Irske s tim da se može putovati i vlakom. Taksi je također jedna od opcije no on je i skuplji. U Irskoj je najveći problem vrijeme, jako je malo sunčanih dana, ni kiše nema toliko puno ali je uvijek sivo i tmurno. Na vrijeme zaboravite posjećujući prirodne i povijesne znamenitosti kao sto su Cliffs of Moher, La hinch, NP Burren, mnoštvo dvoraca. Najzanimljivija od svega je naravno bila posjeta Dublinu na St. Patricks day. Mnoštvo ljudi iz cijeloga svijeta, svi u Irskim bojama, parada, Guinness, jednostavno nezaboravno.

Pišući ovaj tekst osvježio sam malo sjećanja na boravak u Irskoj i mogu samo reći da bih prvom prilikom ponovo otišao jer je to bilo nezaboravno iskustvo iz kojega sam puno naucio, mnogo toga vidio i uživao u svakome trenutku.

Dragi kolege mogu Vam samo poručiti da iskoristite priliku obavljanja prakse ili dijela studija u inozemstvu jer Vam se pruža izvrsna prilika upoznavanja drugih kultura, načina rada i najvažnije prilika za prikupljanjem radnog iskustva u drugoj sredini.

 

Dolazni studenti


(Republika Češka)

Barbora Hašková

Za Erasmus studijski program na Veleučilištu Velika Gorica prvi sam puta čula u listopadu 2013. Bila sam vrlo impresionirana mogućnošću studija u inozemstvu. Nadala sam se da će mi boravak u stranoj zemlji donijeti važne spoznaje u mojoj branši, nove kolege i prijatelje, nepoznata mjesta koja mogu posjetiti, novu kulturu i navike. Sada mislim da sam bila vrlo sretna što sam imala priliku doći na studij u Hrvatsku. No, početak je bio težak, jer tri moje kolegice i ja prve smo studentice optike i optometrije koje su otišle na studij u inozemstvo preko Erasmus programa.

Plašila sam se mnogih pitanja: je li moj engleski dovoljno dobar da razumijem predavanja, jesam li u stanju biti tako dugo bez obitelji i jesu li predavači na Veleučilištu strogi. Na sreću, sve je bilo dobro i oduševljena sam što sam jedan semestar provela u Velikoj Gorici. Upoznala sam mnoge dobre profesore, predavanja su bila gotovo individualna, što je bilo vrlo važno za mene. Osim toga, naučila sam živjeti s mojim kolegicama iz Brna, stekla sam mnogo hrvatskih prijatelja i vidjela razne krajeve i gradove. Želim zahvaliti svim dobrim ljudima koji su mi pomogli da se snađem u tuđoj zemlji. Nadam se da ću se jednog dana vratiti.

 

Kateřina Rosová

Moja priprema za Erasmus bila je malo u žurbi pa i nisam baš vjerovala da će sve biti u redu i da ću doista otići na studij na Veleučilište Velika Gorica. No, sve je dobro prošlo, pa smo krajem veljače konačno došle do Velike Gorice.

Stanovale smo u lijepom stanu, udaljenom deset minuta pješice od Veleučilišta, a posebno mi je drago da smo sve četiri djevojke mogle biti zajedno, pa smo jedna drugoj pomogale.

Predavanja su počela ubrzo nakon našeg dolaska. Kontaktne leće s predavačem Gustavom Poltnerom, prvo je predavanje koje smo slušale. Naučila sam puno novih stvari na Veleučilištu, a posebno mi je drago da smo imale jako puno prakse, što prije u mom obrazovanju nije bio slučaj.

Također smo imale vremena i za odlazak na izlete i putovanja. Posjetili smo mnogo lijepih mjesta u Turopolju i drugim dijelovima Hrvatske – Zagreb, Trakošćan, Veliki Tabor, Krapinu, Sisak, Samobor, Varaždin, Rovinj, Pulu, Poreč i Motovun. Sva ta mjesta su stvarno nevjerojatna i uživale smo u svakom obilasku.

Jedno od najvećih iskustava za mene bila je Druga optometrijska konferencija u Rovinju, koja je ponudila zanimljive prezentacije, radionice, ali i zanimjive ljude koje smo upoznale.

U početku nisam najbolje razumjela hrvatski jezik. Srećom, nakon nekog vremena naučila sam mnoge hrvatske riječi, kao što su: hvala, molim, kontaktne leće, kuglica i još mnoge druge.

Nikada prije nisam bila u Gorici ili Zagrebu i nikada prije nisam bila tako dugo odvojena od obitelji. No, studiranje u stranoj zemlji za mene je jako veliko iskustvo. Svi su ljudi bili ljubazni prema meni i stvarno će mi nedostajati. Boravak u Velikoj Gorici pamtit ću cijeli život. Hvala za priliku što sam mogla biti u vašem gradu.

 

Veronika Krchňáková

Prošla su četiri mjeseca od kada smo moje tri prijateljice i ja stigle u Veliku Goricu u sklopu Erasmus programa. Bila sam puna očekivanja i, priznajem, malo uplašena…pitanje je bilo: Hoću li moći izdržati nove izazove? No, ispostavilo se da su ljudi vrlo ljubazni, susretljivi i veseli. Pomagali su nam svojim vrijednim iskustvima i savjetima.

Usvojila sam puno novih znanja o ugradnji kontaktnih leća, binokularnom vidu, optičkim i optometrijskim instrumentima, farmakologiji, a znatno sam poboljšala i svoje komunikacijske vještine.

Pronašla sam ovdje i nove prijatelje i puno dobre zabave na proputovanju s prijateljicama diljem Hrvatske.

Posljednje, ali ne i najmanje važno iskustvo i za mene je bilo sudjelovanje na Drugoj optometrijskoj konferenciji srednje i jugoistočne Europe u Rovinju. Imale smo priliku biti dio organizacijskog tima, te slušati zanimljiva predavanja i sudjelovati na radionicama. No, imale smo i vremena za posjet ovom slikovitom gradu.

Zahvalna sam ljudima koji su mi omogućili da postanem dio ovog izvrsnog programa učenja. Bilo bi lijepo i dalje ostati, ali, ipak, osjećam već nostalgiju za svojim roditeljima i domom.

Ipak, nikada neću zaboraviti divne ljude i vašu zemlju.

 

Zuzana Odvárková

Uvijek sam željela posjetiti i upoznati neku drugu zemlju. Prije pola godine odlučila sam pokušati pronaći nova iskustva u Hrvatskoj kroz program Erasmus.

Boravila sam ovdje u Gorici četiri mjeseci s trima češkim prijateljicama.

Zajednički život je jako dobar i to mi daje novi pogled na svijet. Kuhale smo ručak jedna za drugu i zajedno obavljale ostale poslove. Bile smo kao obitelj. To je jako dobro iskustvo, jer smo iz različitih obitelji s različitim navikama, ali smo uvijek pronašle kompromise.

Na početku nisam bila sigurna kako ću se snaći, ali za mene je ipak bilo najvažnije što sam uvijek pronašla osmijeh, ljubazne i otvorene ljude. Svi su nam željeli pomoći, svatko je sa svoje strane učinio najbolje. Zato sam se osjećala jako dobro, kao da sam među prijateljima.

No, stekla sam doista i nekoliko pravih prijatelja i upoznala puno dobrih ljudi koji su ostavili traga u mojim sjećanjima.

Pokušale smo upoznati ovu zemlju, posjećivale smo lokalne festivale i folklorne događaje, obišle smo mnoga manja mjesta i gradove, uživale na koncertu Nene Belana, a vidjele smo i dio VG festivala. Posjetile smo znamenitosti u blizini Velike Gorice, prošetale oko jezera kraj dvorca Trakošćana, susrele smo se s pećinskim ljudima u Krapini, a pokušali smo pronaći i ušće dviju rijeka (Kupe i Save) u Sisku. Išle smo na izlet u Samobor i kušale njihove poznate kremšnite. Nažalost, vidjele smo i propale dvorce u jednom dijelu Hrvatske.

Smirenje smo pronalazile u šetnji do jezera Čiče.

Na kraju mogu reći da sam uživala u vremenu provedenom među ljudima u Velikoj Gorici. Što se tiče studija, naučila sam doista puno toga što će mi koristiti u Češkoj i zato želim reći hvala za dobro novo iskustvo.

 

Andrei Radovici (Rumunjska)

-Mislio sam da je sve to oko Erasmusa komplicirano, ali nikada nisam bio toliko u krivu. Prijavio sam se, uspio i to je najbolja stvar koju sam ikada učinio-, tvrdi rumunjski student Andrei Radovici i dodaje kako je bilo malo teže prvi mjesec dana dok se nisu priviknuli na rutinu i novu društvenu zajednicu. Osim toga, i nastavne metode na VVG-u nešto su drukčije nego na njegovom fakultetu u Rumunjskoj.

– Kad sam došao ovdje nisam znao što me očekuje…, sve što sam znao o Hrvatskoj svodi se na nekoliko internetskih članaka i mišljenja prijatelja koji su ovdje boravili kao turisti…uz to, moje ime zvuči kao hrvatsko, samo napisano malo drukčije. No, prošao je onaj početni kulturni šok, pogotovo kada smo se prilagodili ovo gradu, njegovim ljudima, ulicama, vašoj hrani…,bilo je samo pitanje vremena kada ću zavoljeti ovu zemlju, a to se dogodilo nakon posjeta Plitvicama-, priznaje Andrei.